Postojalo je vrijeme kada je tempo mode bio 90-180 dana prije nego što su Zara, H&M, Uniqlo, Gap, Primark, Mango i Topshop podigli igru na drugačiji nivo jer je vrijeme preokreta drastično skraćeno na sedmice sa mjeseci.Ali kako se više novih igrača kao što su Boohoo, Asos, Shein i Missguided pridružilo vagonu, moda je postala ultrabrza!
Od mjeseci do sedmica do dana, to je tempo koji je moda stekla vremenom!
Postojalo je vrijeme kada je period od 90-180 dana bio više normalan prije nego što su Zara, H&M, Uniqlo, Gap, Primark, Mango i Topshop podigli igru na drugačiji nivo jer je vrijeme preokreta drastično skraćeno na sedmice od mjeseci.
Za mnoge milenijale, rane 2000-te prizivaju uspomene na ludost koju su stvorila imena kao što su H&M, Zara, American Apparel, Forever 21 i Abercrombie & Fitch dok su nove stilove spremne za prodaju samo za nekoliko sedmica.
To je bila brza moda za sve nas.
Ali kako se sve više novih igrača poput Boohooa, Asosa, Sheina i Missguideda pridružilo vagonu, moda je postala ultrabrza!
“Ako su brzu modu posljednjih nekoliko decenija karakterizirale niske cijene, veliki obim i nemilosrdan tempo, onda novi val ultrabrzih modnih brendova gura ta tri kriterija do apsolutnog ekstrema…”, kaže novinarka Lauren Bravo, autorica osnovni priručnik Kako raskinuti s brzom modom, koji poziva na sporiji i razumniji pristup kupovini, dodajući pritom: „Došli smo do tačke u kojoj se odjeća sada u suštini prodaje kao 'brza potrošna roba', u istom kategoriju kao grickalice, gazirana pića, paste za zube — kao nešto potpuno jednokratno, što se može konzumirati jednom, a zatim baciti.”
Ali sa odjećom, bacanje nije opcija sigurno!
Za neupućene, maloprodavci ultrabrze mode nemaju gotove prodavnice jer svoje poslovanje u potpunosti održavaju na mreži, gde su njihovi režijski troškovi niski, a impulsivne kupovine trenutne.
Odjeća ne dolazi niotkuda, a ultrabrza moda sa sobom nosi i velike ekološke troškove.
EMISIJA UGLJENIKA
Modna industrija je drugi najveći industrijski zagađivač, koji čini 10 posto globalnog zagađenja, što je više od emisija iz zračnog prometa!Kada se uzme u obzir cijeli životni ciklus odjevnog predmeta, od proizvodnje do transporta do konačnog završetka na deponiji, modna industrija svake godine ispusti ukupno 1,2 milijarde tona emisija ugljika.
Ne samo da na ugljični otisak modne industrije utiče količina otpada koji se šalje na deponiju, emisije CO2 tokom procesa proizvodnje i transporta također doprinose ogromnim ugljičnim otiscima u industriji.
Prema izvještaju McKinseyja, industrija bi trebala premašiti svoj cilj za skoro dva puta, s emisijom od 2,1 milijardu metričkih tona ekvivalenta CO2 2030., osim ako ne usvoji dodatne mjere za smanjenje emisije.
Dio emisije će biti posljedica povećanja potrošnje modne odjeće s ultrabrzom modom u svojoj srži.
VODA, JEDNA OD NAJVEĆIH ŽRTAVA!
Modna industrija je glavni potrošač vode.Za proces bojenja i završne obrade troši se ogromna količina slatke vode.
Kao referenca, može potrajati do 200 tona slatke vode po toni obojene tkanine (20 posto industrijskog zagađenja vode dolazi od obrade tekstila i boja; 200.000 tona boja se gubi u otpadnim vodama svake godine).
Prema izvještajima, svake godine modna industrija koristi oko 1,5 bilijuna litara vode, iako se 2,6 posto svjetske slatke vode koristi samo za proizvodnju pamuka (20.000 litara vode je potrebno za proizvodnju samo 1 kg pamuka), da ne spominjemo vodu kontaminacija zbog raširene upotrebe đubriva u proizvodnji pamuka, koja zagađuju otpadnu vodu i vodu koja se isparava.
Uzimajući u obzir da 750 miliona ljudi širom sveta nema pristup pitkoj vodi, takvo rasipanje i zagađenje vode stručnjaci smatraju potpuno nepoželjnim, a da ne spominjemo bezumnu upotrebu hemikalija, koje se značajno koriste tokom bojenja, beljenja, proizvodnje vlakana i mokre obrade svake od njih. naših odjevnih predmeta.
Prema izvještajima, 23 posto svih hemikalija proizvedenih u svijetu koristi se za tekstilni sektor, iako se svake godine prijavi 20.000 slučajeva smrti, raka i pobačaja zbog hemikalija prskanih na pamuk (24 posto insekticida i 11 posto pesticidi koji se proizvode globalno se koriste u proizvodnji pamuka).
PROBLEM OTPADA S VEĆIM MODNOM…
Porodica u zapadnom svijetu navodno svake godine baci u prosjeku 30 kilograma odjeće, dok se samo 15 posto reciklira ili donira, a ostatak ide direktno na deponiju ili se spaljuje.
S obzirom da su sintetička vlakna, kao što je poliester, plastična vlakna i da nisu biorazgradiva, može im trebati i do 200 godina da se razgrade čak i ako izvještaji sugeriraju da se sintetička vlakna danas koriste u oko 72 posto naše odjeće.
U međuvremenu, izvještaji sugeriraju da je oko 5,2 posto otpada na deponijama danas tekstil i to je razumljivo, tako da se kaže da je prosječni vijek trajanja odjevnog predmeta samo oko 3 godine, a s obzirom na to da se svake godine proizvede oko 80 milijardi komada odjevnih predmeta (što je oko 400 posto više u odnosu na prije nekoliko decenija) dok se prije odbacivanja odjevni predmet u prosjeku nosi oko 7 puta čak i ako se uopće nosi samo 20 do 30 posto odjeće većine ženskih ormara, samo će povećati gubitak, a ultrabrza moda ubrzava proces.
"Ovi brendovi (ultrabrzi) tjeraju ljude da stalno kupuju - i kupuju u ogromnim količinama", kaže tržišni stručnjak i dodaje da je, budući da se oslanjaju na mikrotrendove, to jako rasipno jer će ljudi obući nešto samo nekoliko puta prije nego što bace nešto od
ZAGAĐENJE MIKROFILKANIMA…
Svaki put kada se sintetički odjevni predmet pere, oko 700.000 pojedinačnih mikrovlakana se oslobađa u vodu, koja na kraju probijaju svoj put u okeane i potom u naše lance ishrane.
Ovo je otkriveno u studiji koja je otkrila da oko 190.000 tona tekstilnih mikroplastičnih vlakana svake godine uđe u okeane i to nije mala količina.
U međuvremenu, druga studija je otkrila da nošenje sintetičkih vlakana oslobađa plastična mikrovlakana u zrak čak i kada jedna osoba može ispustiti gotovo 300 miliona poliesterskih mikrovlakana godišnje u okolinu pranjem svoje odjeće i više od 900 miliona u zrak jednostavnim nošenjem odjeće.
ODBRANA ULTRABRZOG RASPADA
Kako kult ultrabrze mode i dalje raste, zahvaljujući neviđenom utjecaju društvenih medija, sada potiče novu generaciju koja smatra niske cijene i kulturu jednokratne upotrebe kao normu — mnogi mladi ljudi danas navodno smatraju odjevne predmete istrošenim nakon samo jednog malo pranja — čak i ako su prekomjerna proizvodnja i brzo odlaganje samo pogoršali modnu krizu otpada.
Ukupni obim odlagališta odjeće i obuće samo u SAD-u 2000. godine (koji se smatra dobom spore mode) iznosio je 6,5 miliona tona, što je poraslo na oko 15,5 miliona tona u 2020. (era brze mode) bilježeći rast iz godine u godinu ( CAGR) od oko 9 posto.
Ali to je bilo samo do pojave ultrabrze mode, koja je sada postavljena da poveća stope rasipanja.
Međutim, propagatori ultrabrze mode kao što su Boohoo, Asos, Shein i Fashion Nova tvrdili su da proizvode na zahtjev i da je samo onaj broj odjeće koji je stvarno potreban, za koji smatraju da je manji od one proizvedene u eri brze mode.
Drugo, priobalje i blizina obale uvelike smanjuju emisiju ugljika jer je transport značajno smanjen.Uzmimo za primjer kineski modni trgovac Shein, koji ima većinu svojih dobavljača tkanina i odjeće smještenih u Guangzhouu;Slično, britanski modni trgovac na mreži Boohoo nabavlja oko 50 posto svoje odjeće samo iz Engleske
Vrijeme objave: 23.05.2022